Kako Pristupiti Denuklearizaciji Severne Koreje

Severna Koreja je obezbedila svoju nuklearnu tehnologiju na početku Hladnog rata 1950-ih kroz Sovjetski Savez, što im je pomoglo u izgradnji nuklearnog reaktora. I dok je ovo služilo kao zaštita od svog glavnog neprijatelja Južne Koreje, Sovjetski Savez s vojnom snagom služio je kao zaštitnik Sjeverne Koreje iz SAD.

Međutim, kada je Sovjetski Savez propao 1991. godine, ova zaštita je otišla, a Kim Jong-Il je počeo koristiti nuklearni reaktor za izgradnju nuklearnog oružja. Očigledno je da Sjedinjene Države ne žele da Sjeverna Koreja ima nuklearno oružje, tako da su tri predsednika SAD-a pokušali različite taktike da ih spreče da ga proizvedu.

Klinton je pregovarao, Buš je suspendovao pregovore i pretio, dok je Obama jednostavno pokušao da teže Severnoj Koreji. Svaka taktika nije uspela da zaustavi nuklearni program Severne Koreje i postoji razlog zašto.

Dinastija Kim je videla kako SAD napadaju Irak i ubijaju Sadama Huseina jer su verovali da je imao nuklearno oružje. Sjedinjene Države su takodje dobijale libijski lider, Muammar Gaddafi, pregovarali s njima i odustali od nuklearnog programa samo da bi ih ubili pobunjenici pod pokroviteljstvom SAD-a. Dakle, dinastija Kim veruje da je njihova jedina opcija za sigurnost nuklearne sposobnosti.

Severna Koreja intenzivno radi na svom nuklearnom programu od 2006. godine. Do sada je Severna Koreja uspješno razvila rakete kratkog dometa i srednjeg ranga, koje su sposobne da lako i efikasno dođu do Južne Koreje i Japana, koje smatraju glavnim neprijateljima, naravno, osim SAD-a. I dok Severna Koreja može lako napasti svoje susede, ona nema način da isporučuje bojevu glavu dalekim ciljevima. Oni bi mogli da ga isporuče avionom, koji bi se najverovatnije srušio mnogo pre nego što bi došao do cilja.

Najefikasniji način isporuke nuklearne bombe je da ga prikaže projektilu. I dok Severna Koreja ima rakete kratkog dometa i srednjeg dometa, i dalje nedostaje odgovarajuće rakete dugog dometa - takođe nazvane Interkontinental Ballistic Missile (ICBM) - sposobne da pogode metu do 15.000 km. Oni su razvili ICBM pod nazivom HVASONG-14, koji je simbolički testiran 4. jula 2017. godine. Međutim, ovaj ICBM je veoma primitivan.

I Sjedinjene Države i Rusija imale su na hiljade ovih, koje su pretili jedni drugima tokom Hladnog rata. Iako ovaj ICBM još uvek nije u stanju da stigne do obale Sjedinjenih Država, poruka je jasna - Severna Koreja je naoružana i opasna. Dalje, kontinuirano testiranje od strane Severne Koreje potvrđuje da su odlučni da razviju sofisticiran ICBM.

Nisu imali sopstveno nuklearno oružje, dok su vidjeli rakete Severne Koreje koje mogu uništiti njihove velike gradove, Južnu Koreju i Japan ne usuđuju napade na Sjevernu Koreju. S druge strane, Severna Koreja ne može napasti Japan i Južnu Koreju jer su obećali da će ih zaštititi svojim velikim arsenalom.

Međutim, ako Severna Koreja uspešno razvije i testira sofisticirani ICBM, poslali bi direktnu poruku Sjedinjenim Državama - ako nas napadete, napadaćemo vas.

A ako SAD znaju da Severna Koreja lako može da bombarduje grad u Sjedinjenim Državama nuklearnim oružjem, manje je verovatno da će pomoći Japanu i Južnoj Koreji u slučaju napada na njih. Ovo bi prekinulo savez koji trenutno drži Sjevernu Koreju, što bi najverovatnije dovelo do invazije Severne Koreje i Japana i Južne Koreje.

Izgleda da oštra i direktna retorika predsjednika Trump dodaju naftu dok se Severna Koreja ne plaši da se bori protiv konflikta, jer je njihov ministar spoljnih poslova Ri Ionh-ho nedavno izjavio da Sjeverna Koreja preuzima retoriku predsjednika Trumpa kao direktno proglašenje rat dodajući da će svaki američki avion koji leti oko svoje teritorije biti percipiran kao pretnja i pucao odmah. Lee, dalje potvrđuje da će se konflikt verovatnije dogoditi od diplomatskog rješenja kroz analizu strateških implikacija i reakcija politike na sjevernokorejske missale, tvrdeći da se vjerovatno neće dogoditi dogovoreno rješenje.

Ovaj tekst je deo eseja u vezanog za probleme koji zahataju Azijsko-pacificki region, napisan od strane glavnog urednika, ali ne prevedenog sa engleskog jezika do kraja. Dakle, i dalje u obradi.